Strogo govoreći, teško postoji neki poseban razlog zbog kojeg bi 11.teza trebala javno problematizirati i vrednovati časopis kao što je Novi plamen. Sama činjenica o stvaranju novog časopisa na političkoj ljevici nipošto ne znači kako je naš prvi zadatak baviti se njime. Potpuna je glupost vlastiti identitet graditi i promovirati konstruiranjem pompoznih sukoba i javnih polemika. Upravo suprotno - cilj nam je pobjeći ispraznosti ljevičarskih oluja u čašama vode. Motivirajući problem i svrha našeg rada mora biti zbiljsko društvo, zasnivanje i realizacija njegove kritike i izmjene, a ne reprodukcija kolotečine zatvorenog svijeta političkih marginalaca (kojem valjda i sami pripadamo). No opet postoji nekoliko unutarnjih razloga zbog kojih se moramo pozabaviti Novim plamenom. Taj časopis djelo je naših donedavnih suradnika, tako da je njegovo vrednovanje, istovremeno i vrednovanje nekih mogućih tendencija i potencijalnih mogućnosti razvoja našeg časopisa, kao i skiciranje smjera kojim se trenutno krećemo. Također, u kontekstu cijele situacije, teško se možemo odreći drugarske obveze prijatelje i neprijatelje na ljevici, u najboljoj namjeri, upozoriti na manjkavosti i promašaje koje im prijete na takvom putu borbe za promjenu društva. I na koncu ideje i metode promovirane Novim plamenom koje smatramo pogubnima po emancipatorske potencijale društva naprosto ne možemo poštediti radikalne kritike i istovremeno ostati čiste savjesti.

Izašao je četvrti broj 11.teze, časopisa za društvene i političke probleme. U ovom broju možete čitati o pitanjima nasljeđa socijalizma, radničke klase, angažirane i slobodnolebdeće inteligencije, te općenito o pitanju mogućnosti revolucionarne prakse.