Sam naslov ovog teksta odgovor je na pitanje o zbilji političke ljevice. Sadržaj teksta obrazloženje je dotičnog odgovora. Ovaj kratak uvod nužna je napomena o granicama istinitosti naših zaključaka. Teza o propasti tradicionalne ljevice može biti adekvatna s obzirom na razvoj političkih procesa u suvremenom društvu i naše duboke analize preko kojih do takvih istina dolazimo; no to i dalje ne znači kako milijuni meksikanaca zbog toga neće podizati barikade kao pariški komunari ili kako Chavez neće nacionalizirati ekonomiju kao Enver Hoxa. Previše bi naivno bilo vjerovati kako je moguće zauzdati političku praksu u njenom neprestanom traganju za objašnjenjima i rješenjem konkretnih društvenih problema. Ona pri tome ima jednako pravo na stare kao i na nove odgovore. Značenje i legitimnost dotičnih odgovora nikada se ne mogu unaprijed i(li) objektivno utvrditi; oni su sami predmeti naše političke prakse, a ne nekakvog znanstvenog istraživanja sa svim zabludama koje iz njega proizlaze. Propast ljevice o kojoj ovdje govorim zapravo se nije dogodila, a ako i je, takvo što prilično je irelevantno za određivanje budućih mogućnosti političke prakse.

U ovom se tekstu ne radi o dokučivanju i objašnjavanju značenja naučnog socijalizma, niti o općim umovanjima o idealima i spoznaji. Također se spoznaja i ideali ne razmatraju u nekim od svojih konkretnih oblika, a neko značenje naučnog socijalizma ne pretpostavlja. Ovdje se prije radi o bilješkama koje se dotiču značenja naučnog socijalizma i konzekvenca koje proizlaze iz toga.

Strogo govoreći, teško postoji neki poseban razlog zbog kojeg bi 11.teza trebala javno problematizirati i vrednovati časopis kao što je Novi plamen. Sama činjenica o stvaranju novog časopisa na političkoj ljevici nipošto ne znači kako je naš prvi zadatak baviti se njime. Potpuna je glupost vlastiti identitet graditi i promovirati konstruiranjem pompoznih sukoba i javnih polemika. Upravo suprotno - cilj nam je pobjeći ispraznosti ljevičarskih oluja u čašama vode. Motivirajući problem i svrha našeg rada mora biti zbiljsko društvo, zasnivanje i realizacija njegove kritike i izmjene, a ne reprodukcija kolotečine zatvorenog svijeta političkih marginalaca (kojem valjda i sami pripadamo). No opet postoji nekoliko unutarnjih razloga zbog kojih se moramo pozabaviti Novim plamenom. Taj časopis djelo je naših donedavnih suradnika, tako da je njegovo vrednovanje, istovremeno i vrednovanje nekih mogućih tendencija i potencijalnih mogućnosti razvoja našeg časopisa, kao i skiciranje smjera kojim se trenutno krećemo. Također, u kontekstu cijele situacije, teško se možemo odreći drugarske obveze prijatelje i neprijatelje na ljevici, u najboljoj namjeri, upozoriti na manjkavosti i promašaje koje im prijete na takvom putu borbe za promjenu društva. I na koncu ideje i metode promovirane Novim plamenom koje smatramo pogubnima po emancipatorske potencijale društva naprosto ne možemo poštediti radikalne kritike i istovremeno ostati čiste savjesti.