– jedan od paradoksa sasvim običnog referenduma –
Zamislimo scenu: dva informativna pulta, jedan do drugoga. Obraćaju se istim građanima, o istom predmetu, sa sasvim različitih pozicija. Tuku se oko istine? Ako je istina jedna moraju se tući. A ona im, jedna i neprijeporna, oboma, jasno, može i izmaći. Naći se negdje na pola puta, u sredini; ili pak ostati skrivena u nekom ekscentričnom zakutku, daleko od sirenske pjesme obaju perspektiva. Gdje god bila istina je uvijek zvijezda vodilja i ishodište ispravnog izbora. U političkom smislu ona se često smatra čvrstim osloncem legitimne, demokratske odluke. Jer ne prisiljava volja većine manjinu na pokoravanje, već je prisiljava pretpostavka da će veći broj, u prosjeku jednako mudrih, članova zajednice lakše pogađati istinu od manjine. Bit demokratske logike slična je onoj poslovici po kojoj su čovjek i tovar mudriji od samog čovjeka. Doduše malo prilagođenoj – jer demokracija nas sve pojedinačno uzima kao obične tovare, a ne mudrace ili božje izabranike (to je, uostalom, njena najveća kvaliteta) – u vjeri da su dva tovara uvijek mudrija od jednog.
Continue reading “SRĐ I OGNJIŠTARI”