KORISNE BUDALE

-kritički intelektualci u službi agresije-

Ratne okolnosti plodno su tlo za jačanje binarnih logika političke podjele. Situacija je to u kojoj se pitanje života i smrti postavlja sasvim aktualno, a smisao svake riječi biva određen u odnosu na praktično-političke efekte koje izaziva. Uvjerljivost banalne, u normalnim okolnostima sasvim neuvjerljive, parole: tko nije s nama taj je protiv nas drastično raste. Sva kompleksnost političkog života, svi društveni, ekonomski i kulturni problemi, sve se više svode na jednu dimenziju. Uništenje neprijatelja sve se više prikazuje kao jedina legitimna svrha. Dok se istovremeno, dobrim dijelom upravo po samom jačanju takve opasne logike, gubi predodžba o konkretnim kriterijima i vrijednim svrhama koje čine bitnu razliku među suprotstavljenim stranama.

Continue reading “KORISNE BUDALE”

NO MORE WARS – JAD I BIJEDA LJEVIČARSKOG ANGAŽMANA

Analizirajući naivni realizam Janisa Varoufakisa zaključili smo kako se dotični drug i njegova partija nalaze sa prave strane barikade. Kako svojom nedvosmislenom osudom ruske agresije i podrškom beskompromisnom otporu ukrajinskih branitelja povlače jasnu liniju između sebe i goleme nakupine ljevičarskih relativizatora. Promatrajući NO MORE WARS inicijativu kolektiva DIEM25 jedino što možemo zaključiti je da smo – krupno pogriješili.

Continue reading “NO MORE WARS – JAD I BIJEDA LJEVIČARSKOG ANGAŽMANA”

NI RAT NI MIR

Brutalnost same činjenice rata relativizira sve pretpostavke i analize koje su nas dovele do situacije u kojoj se nalazimo. Kako se to već općenito formulira, došli smo do točke nakon koje više ništa neće biti isto. Slijedi opće preustrojavanje svjetske sigurnosne arhitekture, preustroj međunarodnih političkih odnosa. No to je još najmanje problem. Rat će sve stvari okrenuti naopačke. Slijedi nam opće zatvaranje u tvrđave. Globalizacija je završila potpunim neuspjehom. Ne možemo se oteti dojmu da je rat u tom smislu samo nastavak nekih dugoročnijih tendencija.

Ova će situacija snažno utjecati i na samu proizvodnju političkog sadržaja unutar političkih zajednica kao takvih. Činjenica ratnog sukoba fizički rastura narode, no u odnosu na njihovu temeljno političko, idejno, kulturno obrazovanje, javlja se kao nešto izvanjsko. Kao što vrijedi i obrnuto: glavni zadatak dana, ako je suditi po nekom općem raspoloženju javnosti, jest prestanak vojnih neprijateljstava, mir.  A tada se postavlja jednostavno pitanje: kakav je taj mir koji želimo, na kojim se osnovama on ima graditi, pod kojima uvjetima.

Continue reading “NI RAT NI MIR”

NAJBOLJE OD LJEVICE

– naivni realizam Janisa Varoufakisa –

U okviru napisa posvećenog kritici pacifizma istaknuli smo borbu idejama kao naš najkorisniji doprinos u ratu. Premda ni druga sredstva, ukoliko se pokaže smislenim, ne smiju biti isključena. Naše su ideje sve osim sredstava pomirljivosti. One streme općoj i beskompromisnoj mobilizaciji na borbu svim sredstvima do konačne pobjede protiv ruskog režima i njegovih pomagača. Razlog za takvu militantnost nije emocionalna ostrašćenost i poneseni idealizam bilo koje vrste. Upravo suprotno. Trenutak u kojem se nalazimo naivnim i neodrživim čini svaku vrstu polovičnih rješenja i stavova. Jedini način sprečavanja većih katastrofa odlučna je borba. Nulta stopa tolerancije na pomirljive logike koje su nas, zavodljivom privlačnošću svoje retorike, i dovukle u situaciju normalizacije bezobzirnog nasilja i tiranije.

Continue reading “NAJBOLJE OD LJEVICE”

PROTIV MIROVANJA

– prilog borbi kroz kritiku pacifizma –

U trenucima junačke borbe naroda Ukrajine za slobodu i demokraciju od najveće je važnosti doprinijeti kroz odlučna djela. Ključno pitanje koje si stoga moramo postaviti glasi: kako? Jasan odgovor na njega nužan je preduvjet svakog smislenog djelovanja, uz pretpostavku da ispravna orijentacija i volja ne izostaju. Logičan odgovor mogao bi biti sjesti na vlak, te se po prelasku ukrajinske granice upisati u registar branitelja. Takva reakcija bila bi dična i razumljiva sa emocionalnog stanovišta. O onima koji pođu takvom stazom pjevat će se uz gusle. Visoko ćemo im dizati brončane statue. Pitanje će međutim ostati – hoće li njihov čin biti najproduktivniji doprinos rušenju ruskog režima? Drugačija, u mnogo čemu oprečna, reakcija bila bi deklarativna podrška, zazivanje mira, humanitarni rad, pjesme i peticije. I koliko odlazak u rat priziva divljenje, toliko i takav angažman treba razumjeti, te do neke mjere kritički podržati. Upitna korist od njega za pobjedu nad neprijateljem, međutim, sasvim neupitna.

Continue reading “PROTIV MIROVANJA”

ZA ŠTO DANAS GINU UKRAJINCI

Treći je dan totalne invazije druge najjače vojne sile svijeta na Ukrajinu. Sva vojna i tehnička pitanja svode se na jedno političko i egzistencijalno: hoće li, zbog čega i do koje mjere ukrajinski građani u sigurnu smrt? Jesu li spremni u smrt za nešto više od mineralnog gnojiva i plinskog grijanja? S obzirom da se radi o naciji pomahnitalih narkomana ne može se isključiti da možda i hoće.

Pitajmo se stoga mi, Evropljani, razboriti, mrtvi duhom, za račun čega taj narod luđaka, ukoliko to uistinu jesu, ima ginuti. Gine li taj narod za svoje interese i nacionalnu samobitnost? No njihov najživlji interes je da polože oružje. Nema te sigurnosti i blagostanja za koje se više imaju boriti. Nema tog Zapada što darove nosi. Nema također ni nacionalne samobitnosti. Nema mogućnosti da će sami za sebe proizvesti zapadne darove. Rusi su stigli i igra je završena. Računica je jasna. Preostalo je jedino podvući crtu. I ako je podvuku mi smo ih, ruski pomagači i omogućitelji, na to natjerali. Mi bi je, bijedni kakvi jesmo, podvukli još odavno. To što je oni do sada nisu podvukli otvorenim ostavlja veliko pitanje: zašto?

Continue reading “ZA ŠTO DANAS GINU UKRAJINCI”

NA ORUŽJE!

– ruska tragedija i rat za slobodu-

Na jutro 24. veljače 2022. godine pokrenuta je otvorena invazija Ruske federacije na Ukrajinu. Šok i nevjerica su se poput šumskog požara proširili svijetom. Negdje se izražava protest. Negdje zahtjeva solidarnost. Nerijetko traži i odlučna akcija. Napredni, demokratski svijet je jedinstven u borbi za mir. Kao da je rat započeo ovoga jutra. Kao da ruski režim svoju krvavu rabotu ne provodi godinama. Kao da Ukrajina, Gruzija, Sirija, zemlje srednje Azije i svi koji stoje na putu ostvarenja navodnih ruskih interesa već duže vremena nisu suočeni sa bespoštednom i ciničnom agresijom. Kao da ruski narod ne trpi pod jarmom vlastitog režima, čak i tamo kad ga omogućuje. Kao da rat nije sama suština ruske autokracije. Kao da je moguće biti u miru s današnjom Rusijom, a pri tome ne biti u ratu sa temeljnim interesima ruskog naroda i cijeloga svijeta. Smrt što se ka Zapadu kotrlja na gusjenicama ruskih tenkova s razlogom će potresti svakog čovjeka dobre volje. Šokovi dobrih ljudi nerijetko su, međutim, sluge rđavosti. Uzroci još većeg zla.

Continue reading “NA ORUŽJE!”

ČIŠĆENJE PLATFORME

– racionalno upravljanje i političko profiliranje –

I

Na stranicama tjednika Novosti nedavno je osvanuo temat posvećen ideji komunizma. U njemu se, riječima uvodničara Puliga, otvara prostor za izlaganje perspektiva prave ljevice. Sama formulacija, što god da bilo njeno pozitivno određenje, upadljivo ističe potrebu za razlučivanjem od lažne, patvorene. U isto vrijeme Mate Kapović razmatrajući zagrebačku vladavinu platforme Možemo otvoreno govori o očiglednoj izdaji samoproklamiranih ljevičarskih vrijednosti. Ukazuje na trenutak u kojem iz janjeće kože proviruje vuk. Njegovi partijski drugovi Štefan i Peović pokušavaju precizirati način i razloge što stoje iza takvih izdaja kroz kritiku politika i političke logike platformskog vodstva. Različite uže postavljene kritike sindikalističkog tipa sve su prisutnije u javnosti. Ni najdobrohotniji kritičari poput Marka Kostanića ne mogu se uzdržati od priznavanja pune legitimnosti ljevičarske kritike i ukazivanja na samonametnuta ograničenja koja guše potencijale platforme Možemo. Po srijedi je očigledno nekakav obračun na ljevici. Ili, bolje rečeno, obračun oko ljevice. Neposredni povod opće je poznat. Radi se o planu restrukturiranja zagrebačkog holdinga. Razrješenju temeljnih političkih dilema o kojem ovisi krajnji doseg i smjer neophodne racionalizacije poslovanja tog mamutskog javnog sustava. Uzrok je sukoba, razumljivo, dublji i kompleksniji. Njega je potrebno tražiti u samoj prirodi političkog pokreta što se uzdignuo na poziciju moći u okvirima hrvatske metropole. Refleksivno populistička otvorenost spram različitih političkih vizija, koja se s druge strane nužno manifestira kao praznina i labava određenost kolektivnih načela i svrha distinktivno je obilježje i jedna od tajni uspjeha zeleno-lijeve koalicije. Jedan od vječnih političkih zakona kaže kako nam se svaki problem izbačen kroz vrata neizbježno vraća natrag kroz prozor. Zadatak strožeg određenja konkretnih političkih načela platforma Možemo tako će morati izvršiti u hodu. Proces takvog naknadnog obrazovanja, transformacije iz pokreta u partiju, kao što znamo i iz iskustva nedavne hrvatske povijesti, po sebi je tegoban. Osim što je u stanju dekonstruirati, unazaditi potencijale same političke opcije koju zahvaća, po sebi je štetan pošto predstavlja neproduktivnu potrošnju političke energije i potencijala.

Continue reading “ČIŠĆENJE PLATFORME”

POLITIKA PRAZNINE

– prilog kritici populizma –

Pitanje o vrijednosti i aktualnosti angažirane rasprave o populizma u naše je vrijeme sasvim izlišno. Svoj najhitniji zadatak vidimo u radu na produbljivanju razumijevanja dotičnog fenomena. To, međutim, ne bez strasti. Bez žive političke svrhe u korist koje poduzimamo takav rad. Bez goruće želje da tlo iz kojeg niče zasijemo solju! Da mu, što god da bio, sjeme zatremo za sva vremena! Da mu lice više ne ugleda svjetlo dana! Politička nagnuća aktera obrazovanih u duhu starinske tradicije političkog mišljenja, a pod roditeljskim krilom klasičnog marksizma sasvim su predvidive. Kome srce ne zaigra kada čuje kletve protiv svjetine i njenih demagoga – bilo da iste dolaze od Platona ili Marxa – nije, niti može biti sa naše strane barikade.

To međutim nipošto ne znači kako pobjeda u borbi protiv moćnog neprijatelja od nas ne traži i – samoprevladavanje. Kako se rat ne dobija samo srcem, već i umom. Kako produktivno koristiti um uvijek i nužno znači biti u stanju izaći van okvira vlastitih pretpostavki. Kako je najbolji način da se populizam sahrani savjesno ispitati koji su njegovi krajnji dosezi. Jedino tako moguće je s pouzdanjem vidjeti njegova neukidiva ograničenja. Da bismo ga mogli dublje prezirati moramo ga bolje znati. Da bismo znali bolje moramo se moći upitati: jesmo li u svemu od čega polazimo možda u krivu. I dalje: razumjeti kako je samo to kritičko pitanje problematično, pošto stvar, u čemu se možemo složiti sa našim pametnijim neprijateljima, nikad nije u saznanju, već obrazovanju identiteta. Kako je stvar u tome da se kroz antagonizam otvore novi prostori političke imaginacije i prakse.

Pogledajmo onda do koje smo mjere uspjeli izvršiti zadani zadatak.

Continue reading “POLITIKA PRAZNINE”

O POLITICI U AMERICI

– povodom divljanja po Capitolu –

Pero Jerkić

Nije dobro. Treba djelovati. I to hitno, kao po junačkom pozivu Vuka Draškovića: Svi! Svi! Svi! Ovaj komentar skroman je prilog borbi o čijem ishodu naša budućnost ovisi nemjerljivo više negoli o prebacivanju petrinjskih crijepova sa jedne hrpe nad drugu. Radi se o opasnim vodama kojima brodi američka politika. Ako je za vjerovati recentnim događanjima pred nama je tmurna i neizvjesna budućnost. Iskazati takvu tvrdnju, međutim, malo je više nego i ne izreći ništa. Pozvati na borbu banalna je stvar. Pravo je pitanje – kakvu? Tu se razmjerno uvjerljivim mogu pokazati prilično raznoliki, katkad i sasvim suprotstavljeni odgovori. Konkretan razlog zbog kojeg sam pozvan reagirati proizlazi iz dojma kako je dobar dio prevladavajućih odgovora na dotično pitanje prilično manjkav. Pa stoga i opasan. Najveća ugroza pred nama ne leži u činjenici da je šačica vucibatina, skupljenih sa kolca i konopca, provalila u zgradu američkog kongresa. Pravi je problem u neadekvatnom odnošenju različitih političkih frakcija prema takvom događaju. Kroz to neadekvatno, politički štetno osmišljavanje i odnošenje vidljivi nam postaju mnogo dublji i trajniji problemi. Opća limitiranost političke vizije različitih, nerijetko zakrvljenih, aktera. Radi se o centralnom političkom problemu koji doprinosi jačanju mnogoglave narodne nemani, destruktivne sile čijoj smo komičnoj inkarnaciji mogli svjedočiti ovih dana. Naša reakcija je to neophodnija što se kritički pristup usmjeren na razotkrivanje dotičnih ugroza, na način kako ih ovdje promatramo, čini slabo razvijen. Ako ne i – sasvim odsutan. Građanska dužnost, kao i najživlji interes, nalažu nam da radimo na promjeni takvog stanja, uz nadu kako će nam ovaj put Marko na Kosovo stići bez zakašnjenja.  

Continue reading “O POLITICI U AMERICI”