11. teza

Petar Atanacković

Da li je danas neumesno govoriti o revizionistima?

Jer Kaucki, Bemštajn i kompanija odavno više nisu među živima.

Međutim, njihove ideje i dalje su popularne – šta više, imamo pravu renesansu revizionizma, a epigona ove dvojice nikad nije bilo više nego danas.

Ako generalizujemo, onda govoriti o oportunizmu nije deplasirano, jer uvek će se naći neki alterglobalista ili kakav socijaldemokrata koji jedva čeka da poleti u zagrljaj državi. Oportunizam, pa tako i revizionizam, posledica je slabosti ljudskog karaktera. Jer ljudsko je biće tokom vekova naučeno mazohizmu, kod njega su razvijeni ljubav i zanos prema robovanju, bilo robovanju prema bogu, plemenu ili naciji, bilo prema državi ili njenim pojedinim derivatima.

Continue reading “KUDA IDEMO?”

Pero Jerkić

Demokracija – usta su puna, a uši i glave zadojene riječju kojoj naša epoha, nakon stoljeća prezira i srama, podaruje status najboljeg oblika vladavine, koji se također poistovjećuje sa najsavršenijim političkim sustavom; svojevrsnim dostižnim idealom, nedostižnim onima koji zbog svoje izopačenosti i pokvarene prirode ne poštuju instrukcije globalnih demokratskih autoriteta, ovozemaljskih očeva naroda svjetskih. Tko li se uopće usudi preispitati njenu dokazanu superiornost i samorazumljivu pravičnost? Zar države koje su je prve prigrlile danas ne uživaju plodove blagostanja koje im je velikodušno podarila? Zar totalitarne diktature koje su na njenom potiranju izgradile svoj identitet svoj put nisu završile u jadu i suzama? Demokratski fetiš samorazumljivi je fakat; jer alfa je i omega on svima koji se nalaze u političkom međuprostoru prostrtom od konzervativne desnice pa do najradikalnije ljevice. Sukladno s tim razmatranje demokracije kao takve sočna je tema; ugriz koje se postavlja kao nužni poduhvat svake glave koja se nastoji baviti transformacijom postojećeg svijeta.

Continue reading “DEMOKRACIJA: FIKTIVNI FETIŠ ILI STVARNI APSOLUT?”

Filip Erceg

Danas ćemo često čuti kako su tri velika totalitarizma – fašizam, nacizam i komunizam – iza nas. Njih je pobijedila tzv. liberalna demokracija, koja je. eto, antitotalitama!

No, je li doista liberalna demokracija, ako je to i bila u prošlosti, danas antitotalitama?

Prije svega, treba odmah reći da socijalizam, a kamoli komunizam uopće nisu iza nas. Oni nikad i nisu postojali u svome iole razvijenom obliku, pa eventualno mogu biti samo ispred nas!

Totalitarni su, nesumnjivo, fašizam, nacizam i staljinizam. Ponavljamo – staljinizam (a on je bio više nego deformacija socijalizma).

Continue reading “NOVI TOTALITARIZAM”

George Orwell

Španjolski rat vjerojatno je stvorio najveću nakupinu laži još od vremena Velikog rata 1914.-18., no ja iskreno dvojim, bez obzira na sve žrtvovane časne sestre, silovane i razapete pred očima reportera Daily Maila, o tome jesu li profašističke novine nanijele najviše štete. Upravo su ljevičarski listovi, News Chronicle i Daily Worker, ti koji su svojim daleko suptilnijim metodama iskrivljivanja istine britanskoj javnosti uskratili mogućnost da uvidi stvarnu prirodu borbe.

Činjenica da su te novine tako pažljivo prikrile kako se španjolska vlada (uključujući i poluautonomnu katalonsku vladu) revolucije plaši daleko više negoli fašisti. Sada je gotovo sigurno da će rat završiti nekom vrstom kompromisa, a imamo razloga dvojiti o tome koliko to vlada, kojaje pustila da Bilibao padne bez ispaljenog metka, zapravo želi biti pobjednička; no sigurno nemamo dvojbe o njenoj temeljitosti prilikom razbijanja svojih vlastitih revolucionara. Već je neko vrijeme živa vladavina terora; nasilno zabranjivanje političkih stranaka, zagušljiva cenzura tiska, neprestana špijunaža i zatvaranja bez suđenja u uzlaznoj su putanji. Kada sam napustio Barcelonu u kasnom Lipnju zatvori su bili prepuni, i uistinu, regularni zatvori odavno su prenapučeni i zatvorenici su zatvarani u praznim trgovinama kao u bilo kojem drugom privremenom skladištu koje se moglo za njih naći. No, važno je primjetiti kako ljudi u zatvorima nisu fašisti već revolucionari; oni u zatvorima nisu zbog toga što skreću previše u desno, već zbog toga što naginju previše uljevo. A ljudi odgovorni za njihovo stavljanje iza rešetaka su ti omraženi revolucionari od čijeg nam se imena ledi krv u žilama – Komunisti.

Continue reading “OTKRIVANJE ŠPANJOLSKE TAJNE”

Goran Musić

Za stanovnike Kosovske Mitrovice, balkanski Belfast, protekla nedelja počela je tenzijama, osamnaestogodišnji Srbin je ubijen iz vozila u pokretu u ponedeljak uveče u selu Čaglavica, nedaleko od Kosovske Mitrovice. Ovo nije bila nikakva novost, obzirom daje srpska manjina koja je ostala u pokrajini posle rata ’99-e, raštrkana po brojnim enklavama, bila meta sporadičnih uznemiravanja i nasilja od strane albanskih nacionalista od 2000-te. To veče, Srbi koji su živeli u oblasti su blokirali lokalne puteve da bi izrazili protest protiv ovog ubistva i uslova u kojima su živeli uopšte kao manjina u pokrajini, od kraja NATO bombardovanja i od kada je Beograd izgubio svu vlast nad oblašću. U utorak, u toku protesta u severnom delu Mitrovice, užasne vesti počele su da kruže po južnom delu grada, koji je naseljen Albancima. Tri albanska deteta su se udavila u reci Ibar tog popodneva i glasine su bile te da su se deca udavila bežeći od Srba koji su ih jurili sa psima. Ovo je bio događaj koji je pokrenuo demonstracije u sredu ujutru u južnom delu grada. Pošto su se okupili u centru, nekoliko stotina Albanaca su se uputili prema mostu na reci Ibar, koji zapravo deli grad na 2 dela: severni i južni. Nedugo potom, kordon UNMIK policije je bio probijen i Albanci su počeli da ulaze u severni, srpski deo. U tom trenutku, nastao je opšti metež, dve strane su se sukobile. Jedan od oficira međunarodnih snaga je opisao to kao “urbani rat” u kome je korišćeno kamenje, molotovljevi kokteli i vatreno oružje. Izveštaji navode da su dvoje stanovnika severnog dela ubijena snajperskim hicima koja su došla sa tri visoke zgrade iz južnog dela. Događaji u Mitrovici su poslužili kao varnica za opšti napad na srpske enklave u unutrašnjosti Kosova od stane albanskih nacionalista. U brojnim mestima paljene su kuće, pravoslavne crkve takođe i Srbi koji su živeli u mestima predominantno naseljenim albanskim stanovništvom počeli su da se kreću ka severnom, etnički homogenijem delu Kosova. Nekoliko preostalih srpskih zgrada u Prištini su evakuisane kako su se neredi intezivirali i kako se albanska omladina sukobljavala sa stranim trupama u gradu. Nasilje se nastavilo i tokom noći. Do četvrtka uveče, zvaničnici su objavili da je najmanje 31 osoba izgubila život tokom tih dana i da je više od 500 ljudi povređeno.

Continue reading “NOVE TENZIJE NA KOSOVU: ORKESTRIRANI ŠOVINIZAM”

Nikola Mokrović

Čitanje novina je jutarnja molitva građanskog društva.

Ovo je inače rubrika koja se na neki način osvrće na aktualne stvari koje se dogode od jednog do drugog izdanja 11 .teze. Pošto je izlaženje iste već jedanput bilo odgođeno, napisane vijesti trebalo je zamjeniti novijima; no ipak sam smatrao dužnim da nešto napišem o tom principu; da ga probam razrješiti sam sa sobom i zajedno sa vama.

Continue reading “STOLJEĆE SLOBODE ILI STO GODINA MRAKA”

Fillip Erceg

TISUĆUSEDAMSTOOSAMDESETIDEVETA I DVIJETISUĆEINEKA

Stari režim k’o crknuta lešina trune,
ostaju samo grimizni plašt i zlatne krune,
a na polju posijane narodne bune
k’o makovi niču pariške komune.

Ispod korova zelenog slaka, ljulja i lobode
izbijaju cvjetovi bratstva, jednakosti i slobode,
crveni i mirisni, za sve ljude i narode.

I ponovno svijet k’o crknuta lešina trune,
i ponovo Internacionalu sviraju strune,
i ponovo pjesma zove milijune na crveno polje crvene bune.

SMRT NA CESTI

Nad glavama našim ista kletva visi:
danas jesi, sutra nisi.
Na neke od nas bačena je fetva:
prekratak život, prerana žetva.

Imao je tek dvadeset i dvije godine.
Zeleno svjetlo i zlokobna zebra.
Škrofulozni vrat i slomljena rebra.
Na asfaltu tragovi živčane brzine.
I dva i pol decilitra krvi.

U gomili netko šapće:
«Mladić je prednost imao prvi».
Slučajni prolaznici gledaju sablazno,
nad slučajnom smrću uzdišu kurtoazno
Policijske sirene. Dva službena lica.

Kola Hitne pomoći. Bolnička kolica.
Kredom ocrtavaju pregažene mladenačke želje.
Policajac pita: «Tko će obavijestiti roditelje?»

Bijela liječnička kuta.
Sklanjaju mrtvo tijelo s mrtvoga puta.
Danas je Crni Petak.
Zapisnik završava sudski vještak.

Otac nijemo stoji. Majka glasno plače.
Njihovog sina čeka dom od blatne ilovače.
U gradu nastaje prometni kolaps.
Ubojicu čeka sudska istraga i dugi haps.

Okupljeni se pitaju: ima li život ikakav smisao?
Iz auta jedan biznismen izlazi bijesno:
«Gospodo, meni se žuri na posao!»