Pero Jerkić
Službena prezentacija izbore za Evropski parlament prikazuje kao skromni, odmjeren korak naprijed u povećanju utjecaja tog predstavničkog tijela kao preduvjeta rješavanja problema demokratskog deficita. On je dugo bio problem od sekundarnog interesa za razvitak Unije, ali je uspješno produbljenje integracije na drugim područjima od njega stvorilo najhitniji problem bez čijeg se rješenja opstanak i razvoj do sada uspostavljenih funkcionalnih veza dovodi u pitanje. Pitanje legitimiteta osnovno je pitanje svakog političkog poretka i ukoliko se na njega nije u stanju uvjerljivo odgovoriti, poredak je, prije ili kasnije, osuđen na propast. Demokratski oblik legitimacije vrlo je zahtjevan i povijesno se pokazao izuzetno tegobnim. Dovoljno se osvrnuti na probleme demokracije 20. stoljeća da bi nam bilo jasno o koliko se zahtjevnom načinu legitimacije radi. Popularna kritika vrlo često osuđuje totalitarne i autoritarne ugroze demokracije, ali rijetko razotkriva njene unutarnje kontradikcije i napetosti u kojima se krije tajna njene fragilnosti. Time se, više ili manje savjesno, bave različiti društveni znanstvenici, posebno politolozi. Njihova spoznaja zadržava se, s jedne stane, na čisto teorijskoj, kontemplativnoj razini, dok se s druge njeni odjeci pojavljuju kao specijalističko znanje na usluzi mudrih političkih elita. Evropske političke elite, umnogome upravo zbog svoje neovisnosti o ćudljivoj demokratskoj volji, obilno se služe takvim stručnim spoznajama kako bi pronašli najbolja rješenja za probleme s kojima se suočavaju. One stoga imaju reduciranu, ali jasnu viziju teškoća koje proizlaze iz nužne potrebe za demokratizacijom Unije. Glavni problem tih elita sastoji se u činjenici da realna demokratizacija počinje tamo gdje njihovo upravljanje kontroliranim procesom završava. Njihova mudra intervencija, ma kakva bila, ne može riješiti problem demokratizacije, jer sama predstavlja njeno ograničenje, a s druge strane, konkretan problem toliko je velik i delikatan da se svako popuštanje kontrole, oslobođenje političke spontanosti da upravlja sa sudbinom Unije, znači i gotovo siguran neuspjeh. Taj paradoks osnovni je razlog zbog kojeg se aktualna evropska politička pitanja ne mogu rješavati od strane elita i stručnjaka, to jest tehnokratskim sredstvima. Sama ta sredstva sve više postaju srž političkog problema.
Continue reading “O IZBORIMA. OD KOMPROMISA DO SUKOBA”