Month: February 2022

Treći je dan totalne invazije druge najjače vojne sile svijeta na Ukrajinu. Sva vojna i tehnička pitanja svode se na jedno političko i egzistencijalno: hoće li, zbog čega i do koje mjere ukrajinski građani u sigurnu smrt? Jesu li spremni u smrt za nešto više od mineralnog gnojiva i plinskog grijanja? S obzirom da se radi o naciji pomahnitalih narkomana ne može se isključiti da možda i hoće.

Pitajmo se stoga mi, Evropljani, razboriti, mrtvi duhom, za račun čega taj narod luđaka, ukoliko to uistinu jesu, ima ginuti. Gine li taj narod za svoje interese i nacionalnu samobitnost? No njihov najživlji interes je da polože oružje. Nema te sigurnosti i blagostanja za koje se više imaju boriti. Nema tog Zapada što darove nosi. Nema također ni nacionalne samobitnosti. Nema mogućnosti da će sami za sebe proizvesti zapadne darove. Rusi su stigli i igra je završena. Računica je jasna. Preostalo je jedino podvući crtu. I ako je podvuku mi smo ih, ruski pomagači i omogućitelji, na to natjerali. Mi bi je, bijedni kakvi jesmo, podvukli još odavno. To što je oni do sada nisu podvukli otvorenim ostavlja veliko pitanje: zašto?

Continue reading “ZA ŠTO DANAS GINU UKRAJINCI”

– ruska tragedija i rat za slobodu-

Na jutro 24. veljače 2022. godine pokrenuta je otvorena invazija Ruske federacije na Ukrajinu. Šok i nevjerica su se poput šumskog požara proširili svijetom. Negdje se izražava protest. Negdje zahtjeva solidarnost. Nerijetko traži i odlučna akcija. Napredni, demokratski svijet je jedinstven u borbi za mir. Kao da je rat započeo ovoga jutra. Kao da ruski režim svoju krvavu rabotu ne provodi godinama. Kao da Ukrajina, Gruzija, Sirija, zemlje srednje Azije i svi koji stoje na putu ostvarenja navodnih ruskih interesa već duže vremena nisu suočeni sa bespoštednom i ciničnom agresijom. Kao da ruski narod ne trpi pod jarmom vlastitog režima, čak i tamo kad ga omogućuje. Kao da rat nije sama suština ruske autokracije. Kao da je moguće biti u miru s današnjom Rusijom, a pri tome ne biti u ratu sa temeljnim interesima ruskog naroda i cijeloga svijeta. Smrt što se ka Zapadu kotrlja na gusjenicama ruskih tenkova s razlogom će potresti svakog čovjeka dobre volje. Šokovi dobrih ljudi nerijetko su, međutim, sluge rđavosti. Uzroci još većeg zla.

Continue reading “NA ORUŽJE!”

– racionalno upravljanje i političko profiliranje –

I

Na stranicama tjednika Novosti nedavno je osvanuo temat posvećen ideji komunizma. U njemu se, riječima uvodničara Puliga, otvara prostor za izlaganje perspektiva prave ljevice. Sama formulacija, što god da bilo njeno pozitivno određenje, upadljivo ističe potrebu za razlučivanjem od lažne, patvorene. U isto vrijeme Mate Kapović razmatrajući zagrebačku vladavinu platforme Možemo otvoreno govori o očiglednoj izdaji samoproklamiranih ljevičarskih vrijednosti. Ukazuje na trenutak u kojem iz janjeće kože proviruje vuk. Njegovi partijski drugovi Štefan i Peović pokušavaju precizirati način i razloge što stoje iza takvih izdaja kroz kritiku politika i političke logike platformskog vodstva. Različite uže postavljene kritike sindikalističkog tipa sve su prisutnije u javnosti. Ni najdobrohotniji kritičari poput Marka Kostanića ne mogu se uzdržati od priznavanja pune legitimnosti ljevičarske kritike i ukazivanja na samonametnuta ograničenja koja guše potencijale platforme Možemo. Po srijedi je očigledno nekakav obračun na ljevici. Ili, bolje rečeno, obračun oko ljevice. Neposredni povod opće je poznat. Radi se o planu restrukturiranja zagrebačkog holdinga. Razrješenju temeljnih političkih dilema o kojem ovisi krajnji doseg i smjer neophodne racionalizacije poslovanja tog mamutskog javnog sustava. Uzrok je sukoba, razumljivo, dublji i kompleksniji. Njega je potrebno tražiti u samoj prirodi političkog pokreta što se uzdignuo na poziciju moći u okvirima hrvatske metropole. Refleksivno populistička otvorenost spram različitih političkih vizija, koja se s druge strane nužno manifestira kao praznina i labava određenost kolektivnih načela i svrha distinktivno je obilježje i jedna od tajni uspjeha zeleno-lijeve koalicije. Jedan od vječnih političkih zakona kaže kako nam se svaki problem izbačen kroz vrata neizbježno vraća natrag kroz prozor. Zadatak strožeg određenja konkretnih političkih načela platforma Možemo tako će morati izvršiti u hodu. Proces takvog naknadnog obrazovanja, transformacije iz pokreta u partiju, kao što znamo i iz iskustva nedavne hrvatske povijesti, po sebi je tegoban. Osim što je u stanju dekonstruirati, unazaditi potencijale same političke opcije koju zahvaća, po sebi je štetan pošto predstavlja neproduktivnu potrošnju političke energije i potencijala.

Continue reading “ČIŠĆENJE PLATFORME”

– prilog kritici populizma –

Pitanje o vrijednosti i aktualnosti angažirane rasprave o populizma u naše je vrijeme sasvim izlišno. Svoj najhitniji zadatak vidimo u radu na produbljivanju razumijevanja dotičnog fenomena. To, međutim, ne bez strasti. Bez žive političke svrhe u korist koje poduzimamo takav rad. Bez goruće želje da tlo iz kojeg niče zasijemo solju! Da mu, što god da bio, sjeme zatremo za sva vremena! Da mu lice više ne ugleda svjetlo dana! Politička nagnuća aktera obrazovanih u duhu starinske tradicije političkog mišljenja, a pod roditeljskim krilom klasičnog marksizma sasvim su predvidive. Kome srce ne zaigra kada čuje kletve protiv svjetine i njenih demagoga – bilo da iste dolaze od Platona ili Marxa – nije, niti može biti sa naše strane barikade.

To međutim nipošto ne znači kako pobjeda u borbi protiv moćnog neprijatelja od nas ne traži i – samoprevladavanje. Kako se rat ne dobija samo srcem, već i umom. Kako produktivno koristiti um uvijek i nužno znači biti u stanju izaći van okvira vlastitih pretpostavki. Kako je najbolji način da se populizam sahrani savjesno ispitati koji su njegovi krajnji dosezi. Jedino tako moguće je s pouzdanjem vidjeti njegova neukidiva ograničenja. Da bismo ga mogli dublje prezirati moramo ga bolje znati. Da bismo znali bolje moramo se moći upitati: jesmo li u svemu od čega polazimo možda u krivu. I dalje: razumjeti kako je samo to kritičko pitanje problematično, pošto stvar, u čemu se možemo složiti sa našim pametnijim neprijateljima, nikad nije u saznanju, već obrazovanju identiteta. Kako je stvar u tome da se kroz antagonizam otvore novi prostori političke imaginacije i prakse.

Pogledajmo onda do koje smo mjere uspjeli izvršiti zadani zadatak.

Continue reading “POLITIKA PRAZNINE”