Uvodnik
Prije desetak godina ljudi okupljeni oko ovog časopisa zajedno su radili na drugom projektu. Bio je to politički časopis istog imena. Tadašnja 11.teza bila je bitno drugačiji projekt od ovog, a jednak naziv prije je potrebno pripisati našoj jadnoj imaginaciji negoli želji za održavanjem kontinuiteta. No, postojanje stare 11.teze[1] ipak je potrebno imati na umu. To iz razloga što se vremenom pokazalo da je rad na tom časopisu predstavljao formativni period jedne specifične političke perspektive. Tezašku, kako se pokazalo prilično nekonvencionalnu varijantu radikalno lijeve, socijalističke vizije kovala je tada vrlo uska skupina politički angažiranih prijatelja i pajdaša. U dužem periodu koji je uslijedio ta je vizija puštena na hlađenje i zrenje. Period hlađenja i sazrijevanja te, još uvijek prilično otvorene, političke perspektive u vanjskom je svijetu bio period postepenog buđenja političkih suprotnosti. Posebno: period novog vala praktičnog propitivanja legitimnosti kapitalističkog sustava i buđenja političke ljevice.
Pokretače ove, nove publikacije iz političkog je drijemeža ponajprije probudila niska politička i teorijska razina nove ljevice našega vremena. Kao politički motivirani akteri, dugo godina (kako tako) posvećeni kritici kapitalizma sa socijalističkih pozicija, teško smo mogli pasivno promatrati štetne trendove na probuđenoj ljevici. Prva je reakcija bio pokušaj uključivanja u javne diskusije. U tu je svrhu kroz zadnjih nekoliko godina nastao priličan broj tekstova.[2] Prilično neočekivan i iznimno frustrirajuć problem pojavio se kada se ispostavilo kako je sadržaj koji proizvedemo bukvalno nemoguće plasirati i učiniti vidljivim. Nitko nije pokazao interesa za objavljivanje, ili čak uzimanje u obzir, onoga što imamo reći. Velika većina proizvedenog materijala tako je na koncu, silom prilika, ostala u ladici ili nevidljivim zakutcima interneta. O razlozima zbog kojih niti jedan medij na ljevici (i šire) nije pokazao interes za primanje našeg sadržaja moglo bi se spekulirati do u nedogled. U to se nećemo upuštati. Možda je najbolje, sasvim neutralno, zaključiti kako naša specifična perspektiva i pristup obradi tema izlazi izvan okvirapostojećih uredničkih politika, kako u kvantitativnom (opseg) tako i u kvalitativnom smislu (političke linije).[3] Ta se pak činjenica sama pokazuje kao konkretan dokaz limitiranosti suvremene ljevice. Njene zatvorenosti i nesenzibilnost za konkretne podražaje iz okoline i uspostavljanje kreativne komunikacije s njom. Što nas kao političke aktere, u povratnom djelovanju, još neposrednije motivira za daljnji rad. Konkretne lijeve političke linije i perspektive s kojima se izgleda isključujemo (inače u uskoj vezi sa uređivačkim politikama koje razdvajaju primjerene sadržaje od neprimjerenih) nisu izolirane, već su u širem smislu dio trendova na ljevici. Sve više i različitih alternativnih političkih institucija. Obrazovanje zatvorenih, ideoloških pozicija i institucija, ovako ili onako mora potaknuti na reakciju. Ova 11.teza u tom bi smislu bila jedna politička reakcija s lijeva.
Konkretna dinamika naših internih diskusija i rada u prethodnih je pola godine značajno intenzivirana. Ona je, naravno, sasvim neovisno o naznačenom problemu odnosa sa ljevicom, izraz posebnih interesa i istraživanja, neovisnog političkog mišljenja o aktualnim problemima, njihovim teorijskim objašnjenjima i putu praktičnog rješavanja. Kao rezultat tog rada nastala su tri prilično obimna politička eseja usmjerena prema čvrstom i refleksivnom obrazovanju odgovorne, suvremene, socijalističke perspektive (što za sobom, kako će se vidjeti, u pravilu povlači izrazit kritički naboj). Radi se o tekstovima koji se hvataju aktualnih političkih pitanja, te ih koriste kako bi govorili o političkim i teorijskim stvarima od nešto trajnijeg, da ne kažemo i dubljeg, značaja. U tom se smislu već u uvodniku potrebno ograditi od činjeničnih polazišta iz sadržaja koji su već izgubili na aktualnosti. Od vremena pisanja tekstova do objavljivanja u ovom obliku ipak je prošlo nešto vremena. Krupnijem ispravljanju ipak nismo pribjegavali pošto je poruka ispod površine, o kojoj se u biti i radi, ostala postojana.
Na kraju nam ostaje da kažemo i ono najvažnije. Koju riječ o samoj formi časopisa i budućem radu. Praksa je pokazala kako je najbolji način za pronalazaka adekvatnog medija stvaranje istog. Forma najprimjerenija našem sadržaju i materijalnim mogućnostima svakako je forma e-knjige. No, e-knjiga za naše potrebe nije dovoljna. Kako je nastavak političkog angažmana i proizvođenje utjecaja (prije svega kroz rad na jačanju uvjerljivosti vlastite pozicije) ono što si postavljamo za cilj, ključnim se pokazuje da medij kroz koji djelujemo ima određeni kontinuitet. Kao i poseban identitet, predstavlja samoga sebe. Te, na koncu, bude u stanju mobilizirati rad većeg broja zainteresiranih jedinki. U tom smislu politički e-časopis, koji bi izlazio periodično pokazuje se kao zgodna forma. Posebno je potrebno naglasiti kako je sadržaj prvog broja 11.teze (tri velika eseja) slučajan, ali predstavlja i model za buduća izdanja. Sadržaj je u ovom smislu prethodio samoj formi. Tekstove smo takve kakvi jesu najprije imali pred sobom da bi se odlučili da ih u ovom obliku, zajedno objavimo. No formu do koje smo slučajno došli, u budućnosti ćemo nastojati održati na životu. Što će reći: časopis će uvijek biti bogata publikacija, približno jednakog obima, sa manjim brojem ozbiljnijih radova na srodnoj političkoj i teorijskoj liniji. Uz takav se e-časopis nadamo otvaranju novih mogućnosti političkog rada, povećanja vidljivosti ideja do kojih držimo i, ako ništa drugo, unošenju svježeg zraka u aktualne političke diskusije. Budući brojevi časopisa na svjetlo će dana izlaziti prema mogućnosti, ovisno o dinamici pisanja autora/urednika i ostalih suradnika. Kako bi se dotične mogućnosti maksimalno povećale, sve zainteresirane pozivamo na aktivno čitanje, kritiku i suradnju.
1. Unatoč tome što se radilo o sitnom, sasvim neuspješnom političkom časopisu, nerijetko i sasvim nedostatne kvalitete.↩
2. Nabrojimo samo najvažnije: “Tuđe nećemo svoje ne damo. Nova ljevica i euroskepticizam”, “Promjene i izazovi. Kriza neoliberalizma i nove alternative”, http://pollitika.com/promjene-i-izazovi, “Šta da se radi. Dubrovački referendum, realna politika i mogućnosti demokracije”, http://www.scribd.com/doc/142101274/%C5%A0ta-da-se-radi, “Šta da se NE radi. Referendum o braku kao nadvikivanje gluhih”, http://www.scribd.com/doc/189865911/%C5%A0ta-da-se-NE-radi. Osim navedenih ti je i tucet kraćih i manje ambicioznih tekstova koje je nepotrebno navoditi.↩
3. Koje same po sebi nije lagano jednoznačno i ukratko odrediti.↩