Marko Tomaš
Pada kiša. Sitna je i dosadna, hladna. Iz uličnih svjetiljki izbija para. Silvije je parkirao automobil, izašao iz njega i ne zaključavajući ga polako se zaputio preko ceste ka mostu.
Most je dugačak i širok, napravljen za prometovanje automobila i kamiona, nije to jedan od onih lijepih, ugodnih mostova kao stvorenih za šetnju preko njih, zastajanje i posmatranje rijeke. To je jednostavno dio ceste koji treba preći da bi se došlo do drugog dijela grada. Na obje strane most završava, ili počinje, ovisno od toga na kojoj se strani rijeke nalazite, velikim raskrižjima punim konfuznih semafora. Ako se i preko dana može vidjeti poneki pješak koji prelazi most, noću je to vrlo, vrlo rijetko, samo auti, autobusi i kamioni, od kojih se u polumraku mogu vidjeti jedino farovi, jurcaju preko rijeke. Silvije je jedini pješak koji ove noći prelazi preko mosta. Rekli smo da hoda polako i to je istina, ali u njegovim koracima se vidi sigurnost čovjeka koji je nešto odlučio.
Continue reading “POSTOJE I VAŽNIJE STVARI U ŽIVOTU OD ŽIVOTA SAMOG”