– promišljanja o sukobu u Palestini –
Palestina gori! Do koje će se mjere požar proširiti još je uvijek neizvjesno. Da hoće, vrlo je izgledno. Hamasovi militanti upali su na židovski teritorij i odradili svoje zadatke. Izraelska vojska upasti će na pojas Gaze kako bi odradila svoje. Rezultati uspješno izvršenih operacija biti će drastično povećanje nesreće židovskog i palestinskog naroda, kao i istovremeno udaljavanje od ostvarenja političkih ciljeva koje si jedni i drugi predočavaju. Djelovanje obaju strana u sukobu se tako pored naopakog, može promatrati i glupim. Iracionalnim samim akterima koji ga poduzimaju. Ono, međutim, unatoč tome može biti opravdano. Destruktivne posljedice nekog djelovanja njegovim se nositeljima mogu prikazati kao nužno zlo ili usud. Uzmimo za primjer dragovoljno žrtvovanje vlastitog života u ratu. Golemoj većini ljudi takav će se čin učiniti krajnje nepoželjnim, te će im biti sasvim jasno zbog čega se glupo odreći vlastitog života. Odricanje vlastitog života upravo je odricanje od svega na svijetu. A opet je sasvim bespredmetno vojnika koji voljno juriša na mitraljeze podsjećati koliko je glup. On je, riječima Bore Đorđevića, budala sam za sebe. To jako dobro zna i ima pravo tražiti da mu se takvo što i prizna. Čovjeka kojeg u smrt tjera fatalistička pasivnost, nihilističko uvjerenje kako su sve raspoložive mogućnosti djelovanja jednako loše, u principu je nemoguće racionalnim argumentima povratiti životu. Njime je možda moguće izvanjski raspolagati. Koristiti ga kao ljudski materijal za raznolike svrhe. Čovjek istinski zahvaćen sviješću o usudu, na način kako je ovdje poimamo, zapravo je mrtav još za života. Vanjske okolnosti i unutarnja kretanja duha koja nam isporučuju takvog čovjeka vrlo su raznolika. Takav usudbeni faktor nedvojbeno je prisutan u Palestini ovih dana. Koliko god značajan bio ovdje ga, ipak, uzimamo manje važnim.
Continue reading “SUĐENJE ŽRTVAMA”