Category: post_teza

– racionalno upravljanje i političko profiliranje –

I

Na stranicama tjednika Novosti nedavno je osvanuo temat posvećen ideji komunizma. U njemu se, riječima uvodničara Puliga, otvara prostor za izlaganje perspektiva prave ljevice. Sama formulacija, što god da bilo njeno pozitivno određenje, upadljivo ističe potrebu za razlučivanjem od lažne, patvorene. U isto vrijeme Mate Kapović razmatrajući zagrebačku vladavinu platforme Možemo otvoreno govori o očiglednoj izdaji samoproklamiranih ljevičarskih vrijednosti. Ukazuje na trenutak u kojem iz janjeće kože proviruje vuk. Njegovi partijski drugovi Štefan i Peović pokušavaju precizirati način i razloge što stoje iza takvih izdaja kroz kritiku politika i političke logike platformskog vodstva. Različite uže postavljene kritike sindikalističkog tipa sve su prisutnije u javnosti. Ni najdobrohotniji kritičari poput Marka Kostanića ne mogu se uzdržati od priznavanja pune legitimnosti ljevičarske kritike i ukazivanja na samonametnuta ograničenja koja guše potencijale platforme Možemo. Po srijedi je očigledno nekakav obračun na ljevici. Ili, bolje rečeno, obračun oko ljevice. Neposredni povod opće je poznat. Radi se o planu restrukturiranja zagrebačkog holdinga. Razrješenju temeljnih političkih dilema o kojem ovisi krajnji doseg i smjer neophodne racionalizacije poslovanja tog mamutskog javnog sustava. Uzrok je sukoba, razumljivo, dublji i kompleksniji. Njega je potrebno tražiti u samoj prirodi političkog pokreta što se uzdignuo na poziciju moći u okvirima hrvatske metropole. Refleksivno populistička otvorenost spram različitih političkih vizija, koja se s druge strane nužno manifestira kao praznina i labava određenost kolektivnih načela i svrha distinktivno je obilježje i jedna od tajni uspjeha zeleno-lijeve koalicije. Jedan od vječnih političkih zakona kaže kako nam se svaki problem izbačen kroz vrata neizbježno vraća natrag kroz prozor. Zadatak strožeg određenja konkretnih političkih načela platforma Možemo tako će morati izvršiti u hodu. Proces takvog naknadnog obrazovanja, transformacije iz pokreta u partiju, kao što znamo i iz iskustva nedavne hrvatske povijesti, po sebi je tegoban. Osim što je u stanju dekonstruirati, unazaditi potencijale same političke opcije koju zahvaća, po sebi je štetan pošto predstavlja neproduktivnu potrošnju političke energije i potencijala.

Continue reading “ČIŠĆENJE PLATFORME”

– prilog kritici populizma –

Pitanje o vrijednosti i aktualnosti angažirane rasprave o populizma u naše je vrijeme sasvim izlišno. Svoj najhitniji zadatak vidimo u radu na produbljivanju razumijevanja dotičnog fenomena. To, međutim, ne bez strasti. Bez žive političke svrhe u korist koje poduzimamo takav rad. Bez goruće želje da tlo iz kojeg niče zasijemo solju! Da mu, što god da bio, sjeme zatremo za sva vremena! Da mu lice više ne ugleda svjetlo dana! Politička nagnuća aktera obrazovanih u duhu starinske tradicije političkog mišljenja, a pod roditeljskim krilom klasičnog marksizma sasvim su predvidive. Kome srce ne zaigra kada čuje kletve protiv svjetine i njenih demagoga – bilo da iste dolaze od Platona ili Marxa – nije, niti može biti sa naše strane barikade.

To međutim nipošto ne znači kako pobjeda u borbi protiv moćnog neprijatelja od nas ne traži i – samoprevladavanje. Kako se rat ne dobija samo srcem, već i umom. Kako produktivno koristiti um uvijek i nužno znači biti u stanju izaći van okvira vlastitih pretpostavki. Kako je najbolji način da se populizam sahrani savjesno ispitati koji su njegovi krajnji dosezi. Jedino tako moguće je s pouzdanjem vidjeti njegova neukidiva ograničenja. Da bismo ga mogli dublje prezirati moramo ga bolje znati. Da bismo znali bolje moramo se moći upitati: jesmo li u svemu od čega polazimo možda u krivu. I dalje: razumjeti kako je samo to kritičko pitanje problematično, pošto stvar, u čemu se možemo složiti sa našim pametnijim neprijateljima, nikad nije u saznanju, već obrazovanju identiteta. Kako je stvar u tome da se kroz antagonizam otvore novi prostori političke imaginacije i prakse.

Pogledajmo onda do koje smo mjere uspjeli izvršiti zadani zadatak.

Continue reading “POLITIKA PRAZNINE”

– povodom divljanja po Capitolu –

Pero Jerkić

Nije dobro. Treba djelovati. I to hitno, kao po junačkom pozivu Vuka Draškovića: Svi! Svi! Svi! Ovaj komentar skroman je prilog borbi o čijem ishodu naša budućnost ovisi nemjerljivo više negoli o prebacivanju petrinjskih crijepova sa jedne hrpe nad drugu. Radi se o opasnim vodama kojima brodi američka politika. Ako je za vjerovati recentnim događanjima pred nama je tmurna i neizvjesna budućnost. Iskazati takvu tvrdnju, međutim, malo je više nego i ne izreći ništa. Pozvati na borbu banalna je stvar. Pravo je pitanje – kakvu? Tu se razmjerno uvjerljivim mogu pokazati prilično raznoliki, katkad i sasvim suprotstavljeni odgovori. Konkretan razlog zbog kojeg sam pozvan reagirati proizlazi iz dojma kako je dobar dio prevladavajućih odgovora na dotično pitanje prilično manjkav. Pa stoga i opasan. Najveća ugroza pred nama ne leži u činjenici da je šačica vucibatina, skupljenih sa kolca i konopca, provalila u zgradu američkog kongresa. Pravi je problem u neadekvatnom odnošenju različitih političkih frakcija prema takvom događaju. Kroz to neadekvatno, politički štetno osmišljavanje i odnošenje vidljivi nam postaju mnogo dublji i trajniji problemi. Opća limitiranost političke vizije različitih, nerijetko zakrvljenih, aktera. Radi se o centralnom političkom problemu koji doprinosi jačanju mnogoglave narodne nemani, destruktivne sile čijoj smo komičnoj inkarnaciji mogli svjedočiti ovih dana. Naša reakcija je to neophodnija što se kritički pristup usmjeren na razotkrivanje dotičnih ugroza, na način kako ih ovdje promatramo, čini slabo razvijen. Ako ne i – sasvim odsutan. Građanska dužnost, kao i najživlji interes, nalažu nam da radimo na promjeni takvog stanja, uz nadu kako će nam ovaj put Marko na Kosovo stići bez zakašnjenja.  

Continue reading “O POLITICI U AMERICI”

— minimalni program —

“…ask not what your country can do for you—ask what you can do for your country.” J.F.K.

Nakana ovog napisa utvrditi je suštinu razgraničavanja politički vitalnih i dekadentnih snaga, te se založiti za minimalni program oko kojeg bi se prve mogle homogenizirati. Takav si zadatak postavljamo iz uvjerenja kako, dok ovo pišemo, šarolike snage političke dekadencije nadiru na bedeme slobodnog svijeta. Kako se tom nasrtaju valja oduprijeti.

U tom se smislu već na prvom koraku suočavamo sa očitim problemima. Pitanjima kao što su:  koja su obilježja tog slobodnog svijeta i treba li uopće stati u njegovu obranu? Ukoliko je odgovor potvrdan: brani li se slobodni svijet obranom ili pak kritičkim propitivanjem i izmjenom? I, s druge strane, nije li samo korištenje termina poput slobodnog svijeta i njegovih neprijatelja prvorazredna ideološka formulacija? Zar se problemu, kakav god bio, ne bi trebalo pristupati na drugačiji način?

Continue reading “POLITIČKI VITALIZAM”

Pero Jerkić

Spor vrline i tehnike oko tajne političkog uspjeha postoji od kada je svijeta i vijeka. Radi se o jednoj od temeljih političkih dilema. U srži motivacije političkog aktera u pravilu imamo čin svrstavanja uz jednu od sukobljenih strana. U nastavku ću razabrati ključne momente dotičnog sukoba, ali i ukazati na potrebu njegova nadilaženja u svrhu uspješnog rješavanja aktualnih političkih problema.

Continue reading “VRLINA I TEHNIKA – PROBLEM TEMELJNE POLITIČKE DVOJBE”

– politička korektnost kao tehnika manipulacije i obraćenje kao alternativa –

Problem, nazovimo ga tako, političke korektnosti prvo je što pada u oči pri raspravi o političkom islamu. Svrha političke korektnosti čini se prilično prosta, ali su njene pretpostavke duboke te se nalaze u uskoj vezi sa suštinom moderne politike. Ona je tu kako bi se izbjegli nesporazumi. Ako se vjeruje u neutralnost medija, u ovom slučaju jezika, očito je zbog čega je potrebno biti krajnje obziran kada se govori o političkim stvarima. Potrebno je naći prave riječi kako drugi ne bi pogrešno protumačili ono što jesmo i što želimo sa njima. Ukoliko su svrhe koje nas vode mir i ljubav važnost ispravnog razumijevanja to će više dobiti na težini. Ako se pak vjeruje da medij nije neutralan, da jezik nije naprosto nositelj već i izvor značenja, potreba za obzirnošću u komunikaciji još je i veća. Način na koji komuniciramo tada se ne može razlučiti od onoga što jesmo. Nesporazum koji je tada potrebno izbjeći nesporazum je sa samim sobom; nerazumijevanje stvarne težine i značenja riječi koje olako koristimo, neznanje onoga što smo uopće. Ovako ili onako politička korektnost u službi je izbjegavanja nesporazuma.

Continue reading “PRISTUP POLITIČKOM ISLAMU”

Pero Jerkić

Na dan predavanja kandidatura za predsjedničke izbore činilo se da je hrvatska demokracija, unatoč mnogim izvanjskim problemima, napravila još jedan korak naprijed. Činilo se da su politički akteri, ali i šira politička javnost, sazreli, te se sve manje zabavljaju političkim egzibicijama. Takav se dojam mogao izvesti iz činjenice da su natjecanju pristupila tek četiri kandidata. Ozbiljne političke opcije razborito su se i politički odgovorno svrstale uz velike igrače s realnim uspjesima za pobjedu. Mnoge od njih, iz različitih razloga, odbile su predsjedničke izbore koristiti u instrumentalne svrhe, te su svoj politički utjecaj spregnule u interes ozbiljnih kandidata. Narod je – barem se tako činilo – unatoč socio-ekonomskim nedaćama, konačno počeo prerastati bezvrijedne političke marginalce, isprazne galamdžije i populističke vucibatine kojima je u prošlosti  široke ruke poklanjao potpise za kandidaturu. Različiti grubišići, đapići i rude ovog su puta ostali bez inicijalne podrške. Od uobičajenih političkih lakrdijaša kroz ušicu igle u političku je utakmicu ušao tek jedan, krajnje radikalni kandidat Pernarovog Živog zida – Ivan Vilibor Sinčić.

Continue reading “ŠARENA LAŽA: ŠTO JE VILIBOR I OD KUD DOLAZI”

– komentar komentara –        

Pero Jerkić           

Od Jovićeve smjene prošao je gotovo tjedan dana, ali se o njoj, javno ili privatno, još uvijek diskutira. Zbog toga se,  posebno s obzirom na otužnu razinu diskusije, korisnim čini iznijeti nekoliko jasnih teza koje se iz nekog nejasnog razloga uglavnom previđaju. To ćemo učiniti u  pomalo neobrađenom, spartanskom, ali stoga i prilično transparentnom obliku. Stoga – pređimo na stvar.

Continue reading “SMIJENJEN S RAZLOGOM”

– alternativne vizije narodnog ustanka –

Političko divljanje po ulicama i otvoreni rat potlačenog naroda s korumpiranim elitama nikad nam nije bio bliži. Bosna ponovo gori – ovog puta u revolucionarnom gnjevu probuđenih masa. Pošto se, na svu sreću, čini kako plamen ipak ne prelazi u razarajući požar, ne moramo paničariti. Možemo se osjećati sigurno i pokušati cijelu stvar iskoristiti u svoju korist. Što će reći – za uobličenje što uvjerljivije interpretacije golog događanja. Njegovo zaodijevanje u ruho ideja po mjeri političkih svrha od kojih krećemo u pisanje i djelovanje.

Continue reading “STOKA SITNOG ZUBA”

Pero Jerkić

Službena prezentacija izbore za Evropski parlament prikazuje kao skromni, odmjeren korak naprijed u povećanju utjecaja tog predstavničkog tijela kao preduvjeta rješavanja problema demokratskog deficita. On je dugo bio problem od sekundarnog interesa za razvitak Unije, ali je uspješno produbljenje integracije na drugim područjima od njega stvorilo najhitniji problem bez čijeg se rješenja opstanak i razvoj do sada uspostavljenih funkcionalnih veza dovodi u pitanje. Pitanje legitimiteta osnovno je pitanje svakog političkog poretka i ukoliko se na njega nije u stanju uvjerljivo odgovoriti, poredak je, prije ili kasnije, osuđen na propast. Demokratski oblik legitimacije vrlo je zahtjevan i povijesno se pokazao izuzetno tegobnim. Dovoljno se osvrnuti na probleme demokracije 20. stoljeća da bi nam bilo jasno o koliko se zahtjevnom načinu legitimacije radi. Popularna kritika vrlo često osuđuje totalitarne i autoritarne ugroze demokracije, ali rijetko razotkriva njene unutarnje kontradikcije i napetosti u kojima se krije tajna njene fragilnosti. Time se, više ili manje savjesno, bave različiti društveni znanstvenici, posebno politolozi. Njihova spoznaja zadržava se, s jedne stane, na čisto teorijskoj, kontemplativnoj razini, dok se s druge njeni odjeci pojavljuju kao specijalističko znanje na usluzi mudrih političkih elita. Evropske političke elite, umnogome upravo zbog svoje neovisnosti o ćudljivoj demokratskoj volji, obilno se služe takvim stručnim spoznajama kako bi pronašli najbolja rješenja za probleme s kojima se suočavaju. One stoga imaju reduciranu, ali jasnu viziju teškoća koje proizlaze iz nužne potrebe za demokratizacijom Unije. Glavni problem tih elita sastoji se u činjenici da realna demokratizacija počinje tamo gdje njihovo upravljanje kontroliranim procesom završava. Njihova mudra intervencija, ma kakva bila, ne može riješiti problem demokratizacije, jer sama predstavlja njeno ograničenje, a s druge strane, konkretan problem toliko je velik i delikatan da se svako popuštanje kontrole, oslobođenje političke spontanosti da upravlja sa sudbinom Unije, znači i gotovo siguran neuspjeh. Taj paradoks osnovni je razlog zbog kojeg se aktualna evropska politička pitanja ne mogu rješavati od strane elita i stručnjaka, to jest tehnokratskim sredstvima. Sama ta sredstva sve više postaju srž političkog problema.

Continue reading “O IZBORIMA. OD KOMPROMISA DO SUKOBA”