POLITIČKI VITALIZAM

minimalni program

“…ask not what your country can do for you—ask what you can do for your country.” J.F.K.

Nakana ovog napisa utvrditi je suštinu razgraničavanja politički vitalnih i dekadentnih snaga, te se založiti za minimalni program oko kojeg bi se prve mogle homogenizirati. Takav si zadatak postavljamo iz uvjerenja kako, dok ovo pišemo, šarolike snage političke dekadencije nadiru na bedeme slobodnog svijeta. Kako se tom nasrtaju valja oduprijeti.

U tom se smislu već na prvom koraku suočavamo sa očitim problemima. Pitanjima kao što su:  koja su obilježja tog slobodnog svijeta i treba li uopće stati u njegovu obranu? Ukoliko je odgovor potvrdan: brani li se slobodni svijet obranom ili pak kritičkim propitivanjem i izmjenom? I, s druge strane, nije li samo korištenje termina poput slobodnog svijeta i njegovih neprijatelja prvorazredna ideološka formulacija? Zar se problemu, kakav god bio, ne bi trebalo pristupati na drugačiji način?

Continue reading “POLITIČKI VITALIZAM”

VRLINA I TEHNIKA – PROBLEM TEMELJNE POLITIČKE DVOJBE

Pero Jerkić

Spor vrline i tehnike oko tajne političkog uspjeha postoji od kada je svijeta i vijeka. Radi se o jednoj od temeljih političkih dilema. U srži motivacije političkog aktera u pravilu imamo čin svrstavanja uz jednu od sukobljenih strana. U nastavku ću razabrati ključne momente dotičnog sukoba, ali i ukazati na potrebu njegova nadilaženja u svrhu uspješnog rješavanja aktualnih političkih problema.

Continue reading “VRLINA I TEHNIKA – PROBLEM TEMELJNE POLITIČKE DVOJBE”

PRISTUP POLITIČKOM ISLAMU

– politička korektnost kao tehnika manipulacije i obraćenje kao alternativa –

Problem, nazovimo ga tako, političke korektnosti prvo je što pada u oči pri raspravi o političkom islamu. Svrha političke korektnosti čini se prilično prosta, ali su njene pretpostavke duboke te se nalaze u uskoj vezi sa suštinom moderne politike. Ona je tu kako bi se izbjegli nesporazumi. Ako se vjeruje u neutralnost medija, u ovom slučaju jezika, očito je zbog čega je potrebno biti krajnje obziran kada se govori o političkim stvarima. Potrebno je naći prave riječi kako drugi ne bi pogrešno protumačili ono što jesmo i što želimo sa njima. Ukoliko su svrhe koje nas vode mir i ljubav važnost ispravnog razumijevanja to će više dobiti na težini. Ako se pak vjeruje da medij nije neutralan, da jezik nije naprosto nositelj već i izvor značenja, potreba za obzirnošću u komunikaciji još je i veća. Način na koji komuniciramo tada se ne može razlučiti od onoga što jesmo. Nesporazum koji je tada potrebno izbjeći nesporazum je sa samim sobom; nerazumijevanje stvarne težine i značenja riječi koje olako koristimo, neznanje onoga što smo uopće. Ovako ili onako politička korektnost u službi je izbjegavanja nesporazuma.

Continue reading “PRISTUP POLITIČKOM ISLAMU”

ŠARENA LAŽA: ŠTO JE VILIBOR I OD KUD DOLAZI

Pero Jerkić

Na dan predavanja kandidatura za predsjedničke izbore činilo se da je hrvatska demokracija, unatoč mnogim izvanjskim problemima, napravila još jedan korak naprijed. Činilo se da su politički akteri, ali i šira politička javnost, sazreli, te se sve manje zabavljaju političkim egzibicijama. Takav se dojam mogao izvesti iz činjenice da su natjecanju pristupila tek četiri kandidata. Ozbiljne političke opcije razborito su se i politički odgovorno svrstale uz velike igrače s realnim uspjesima za pobjedu. Mnoge od njih, iz različitih razloga, odbile su predsjedničke izbore koristiti u instrumentalne svrhe, te su svoj politički utjecaj spregnule u interes ozbiljnih kandidata. Narod je – barem se tako činilo – unatoč socio-ekonomskim nedaćama, konačno počeo prerastati bezvrijedne političke marginalce, isprazne galamdžije i populističke vucibatine kojima je u prošlosti  široke ruke poklanjao potpise za kandidaturu. Različiti grubišići, đapići i rude ovog su puta ostali bez inicijalne podrške. Od uobičajenih političkih lakrdijaša kroz ušicu igle u političku je utakmicu ušao tek jedan, krajnje radikalni kandidat Pernarovog Živog zida – Ivan Vilibor Sinčić.

Continue reading “ŠARENA LAŽA: ŠTO JE VILIBOR I OD KUD DOLAZI”

SMIJENJEN S RAZLOGOM

– komentar komentara –        

Pero Jerkić           

Od Jovićeve smjene prošao je gotovo tjedan dana, ali se o njoj, javno ili privatno, još uvijek diskutira. Zbog toga se,  posebno s obzirom na otužnu razinu diskusije, korisnim čini iznijeti nekoliko jasnih teza koje se iz nekog nejasnog razloga uglavnom previđaju. To ćemo učiniti u  pomalo neobrađenom, spartanskom, ali stoga i prilično transparentnom obliku. Stoga – pređimo na stvar.

Continue reading “SMIJENJEN S RAZLOGOM”

STOKA SITNOG ZUBA

– alternativne vizije narodnog ustanka –

Političko divljanje po ulicama i otvoreni rat potlačenog naroda s korumpiranim elitama nikad nam nije bio bliži. Bosna ponovo gori – ovog puta u revolucionarnom gnjevu probuđenih masa. Pošto se, na svu sreću, čini kako plamen ipak ne prelazi u razarajući požar, ne moramo paničariti. Možemo se osjećati sigurno i pokušati cijelu stvar iskoristiti u svoju korist. Što će reći – za uobličenje što uvjerljivije interpretacije golog događanja. Njegovo zaodijevanje u ruho ideja po mjeri političkih svrha od kojih krećemo u pisanje i djelovanje.

Continue reading “STOKA SITNOG ZUBA”

O IZBORIMA. OD KOMPROMISA DO SUKOBA

Pero Jerkić

Službena prezentacija izbore za Evropski parlament prikazuje kao skromni, odmjeren korak naprijed u povećanju utjecaja tog predstavničkog tijela kao preduvjeta rješavanja problema demokratskog deficita. On je dugo bio problem od sekundarnog interesa za razvitak Unije, ali je uspješno produbljenje integracije na drugim područjima od njega stvorilo najhitniji problem bez čijeg se rješenja opstanak i razvoj do sada uspostavljenih funkcionalnih veza dovodi u pitanje. Pitanje legitimiteta osnovno je pitanje svakog političkog poretka i ukoliko se na njega nije u stanju uvjerljivo odgovoriti, poredak je, prije ili kasnije, osuđen na propast. Demokratski oblik legitimacije vrlo je zahtjevan i povijesno se pokazao izuzetno tegobnim. Dovoljno se osvrnuti na probleme demokracije 20. stoljeća da bi nam bilo jasno o koliko se zahtjevnom načinu legitimacije radi. Popularna kritika vrlo često osuđuje totalitarne i autoritarne ugroze demokracije, ali rijetko razotkriva njene unutarnje kontradikcije i napetosti u kojima se krije tajna njene fragilnosti. Time se, više ili manje savjesno, bave različiti društveni znanstvenici, posebno politolozi. Njihova spoznaja zadržava se, s jedne stane, na čisto teorijskoj, kontemplativnoj razini, dok se s druge njeni odjeci pojavljuju kao specijalističko znanje na usluzi mudrih političkih elita. Evropske političke elite, umnogome upravo zbog svoje neovisnosti o ćudljivoj demokratskoj volji, obilno se služe takvim stručnim spoznajama kako bi pronašli najbolja rješenja za probleme s kojima se suočavaju. One stoga imaju reduciranu, ali jasnu viziju teškoća koje proizlaze iz nužne potrebe za demokratizacijom Unije. Glavni problem tih elita sastoji se u činjenici da realna demokratizacija počinje tamo gdje njihovo upravljanje kontroliranim procesom završava. Njihova mudra intervencija, ma kakva bila, ne može riješiti problem demokratizacije, jer sama predstavlja njeno ograničenje, a s druge strane, konkretan problem toliko je velik i delikatan da se svako popuštanje kontrole, oslobođenje političke spontanosti da upravlja sa sudbinom Unije, znači i gotovo siguran neuspjeh. Taj paradoks osnovni je razlog zbog kojeg se aktualna evropska politička pitanja ne mogu rješavati od strane elita i stručnjaka, to jest tehnokratskim sredstvima. Sama ta sredstva sve više postaju srž političkog problema.

Continue reading “O IZBORIMA. OD KOMPROMISA DO SUKOBA”

šta da se NE radi

referendum o braku kao nadvikivanje gluhih –

Temeljni uvjet svakog iole suvislog  uključenja u javnu diskusiju povodom nekog političkog problema, uz bazičnu informiranost o njenoj dinamici i sadržaju, praktična je usmjerenost ka proizvodnji utjecaja. Kao što privatna diskusija svoju svrhu nerijetko nalazi u samom činu razgovora, javna diskusija neizbježno teži afirmaciji nekog političkog sadržaja, pored i nasuprot drugima. Otvoreno nadmetanje za utjecaj u najboljem se slučaju pojavljuje kao uzajamna iritacija alternativnih, u krajnjoj liniji nepomirljivih diskursa. U najgorem, uvijek mogućem, štoviše i nužno prisutnom, slučaju radi se o svojevrsnom nadvikivanju gluhih. Cijeli se problem pokazuje posebno opasnim kad u obzir uzmemo usku i uvijek dinamičnu vezu između javno obrazovanog mnijenja i izvorno praznog mjesta političkog autoriteta. Ta famozna proizvodnja utjecaja u biti je učinkovito uzdizanje konkretnih sadržaja, interesa i vrijednosti s razine ličnog osjećanja i mnijenja na razinu političke, materijalne sile. Takav se proces, ukoliko je funkcionalan, odvija kroz konstantno reartikuliranje vlastitih pretpostavki u svrhu što učinkovitijeg razvlaštenja političkog protivnika. Politički sadržaji i zahtjevi obrazuju se u okviru konkretnog diskursa, konkretni diskursi transformiraju se pod utjecajem nepredvidivih impulsa iz bezimene okoline i razmjerno transparentne iritacije od strane onih alternativnih. Temeljni problem sastoji se u činjenici kako ne postoji jamstvo održanja takve funkcionalnosti i kako nema načina da se građanskim odgojem, širenjem političke kulture i sličnim prosvjetiteljskim projektima osigura stabilnost tog odnošenja u okvirima realnih historijskih i političkih odnosa. Davor Rodin taj je problem u više navrata problematizirao na toliko učen i uvjerljiv način da nam je moguće pozvati se na njegov autoritet kako bismo si olakšali zadatak razjašnjavanja teorijskih polazišta.

Continue reading “šta da se NE radi”

ŠTA DA SE RADI?

– dubrovački referendum, realna politika i mogućnosti demokracije –

Pero Jerkić

Nedavno nam se pred očima odigrao prvi referendum pokrenut na građansku inicijativu u Hrvatskoj. Dubrovački referendum o gradnji na Srđu. Radi se o neobičnom političkom događaju koji je izazvao mnoge kontroverze. Različita mišljenja u čijem se okruženju posebno ističe ono oko čega se velika većina slaže. Naime: uvjerenje o velikom značaju dotičnog događaja. Neki će reći značajnom iskoraku iz sveopće apatije, političkom preporodu i buđenju na lokalnoj razini. Drugi će, sasvim suprotno, naglasiti kako se radi o još jednoj neupitnoj potvrdi političke nezainteresiranosti velike većine građana. Jedni će slaviti odlučan otpor diktaturi krupnog kapitala i korumpiranih političara. Drugi će slaviti konačno rasvjetljenje istine o kapitalistički nastrojenim Hrvatima.

Iako se teško složiti sa prenaglašavanjem važnosti jednog običnog glasanja, ma kakvo ono bilo, dubrovački referendum dovoljno je značajan da čovjeka potakne na pisanje. U ovom tekstu stoga krećemo od referenduma o Srđu. Sabiranja dojmova i analize rezultata. Kažem polazimo jer se na tome svakako ne zaustavljamo. S obzirom da se radi o znakovitom primjeru alternativnog političkog djelovanja cijelu je strku prigodno iskoristiti za isticanje nekih poznatih prijepora i paradoksa (što se, uglavnom, nevoljko uzimaju u obzir). Aktualnih problema koje je na vidjelo najlakše izvući analizirajući odnos vladajuće real-političke racionalnosti i njenih oponenata. Takav poduhvat sretno se pokazuje dnevnopolitički aktualan ne samo s obzirom na referendum za nama, već i lokalne izbore (uz upitnu legitimnost stranačkog sustava) koji nas čekaju za nekoliko dana. Treći direktan povod za pisanje svakako je i ovogodišnji Subversive Film Festival, sa svojom temom demokratskih utopija. Ako takav festival ima neku svrhu (izvan svoje spektakularne pojave) to je svakako poticaj javne diskusije i promišljanja o političkim pitanjima na alternativan način. Pitanje o mogućnostima demokracije; njenim realnim i utopijskim uobličenjima jedno je od bitnih pitanja koja si u ovom tekstu postavljamo. Iako, u krajnjoj liniji, nastojimo ići i mnogo dalje: do iznošenja problema o efikasnom političkom djelovanju uopće. Onom vječnom: šta da se radi. Pri tome, jasno, nećemo izreći previše novih stvari. Uglavnom ćemo dobro poznate, stare spoznaje oživjeti kroz novu interpretaciju političke aktualnosti. To je spoznajni doprinos ovog teksta – ako ga i takvog uopće ima. Krajnja pak svrha ovog pisanja čisto je praktična, politička, aktivistička. Ona je sasvim jednostavna: a) poticaj na transparentnu političku aktivnost (protiv apatičnosti i, nadasve, nasuprot plitkom, ideološki zavedenom angažmanu); b) upuštanje u aktualne političke borbe; lobiranje za svoje, posebne političke svrhe/sadržaje (koje se na trenutke eksplicitno očituju, ili, u većini slučajeva, ostaju kao političko uporište kritike koja se iznosi).

Continue reading “ŠTA DA SE RADI?”

SRĐ I OGNJIŠTARI

– jedan od paradoksa sasvim običnog referenduma –

Zamislimo scenu: dva informativna pulta, jedan do drugoga. Obraćaju se istim građanima, o istom predmetu, sa sasvim različitih pozicija. Tuku se oko istine? Ako je istina jedna moraju se tući. A ona im, jedna i neprijeporna, oboma, jasno, može i izmaći. Naći se negdje na pola puta, u sredini; ili pak ostati skrivena u nekom ekscentričnom zakutku, daleko od sirenske pjesme obaju perspektiva. Gdje god bila istina je uvijek zvijezda vodilja i ishodište ispravnog izbora. U političkom smislu ona se često smatra čvrstim osloncem legitimne, demokratske odluke. Jer ne prisiljava volja većine manjinu na pokoravanje, već je prisiljava pretpostavka da će veći broj, u prosjeku jednako mudrih, članova zajednice lakše pogađati istinu od manjine. Bit demokratske logike slična je onoj poslovici po kojoj su čovjek i tovar mudriji od samog čovjeka. Doduše malo prilagođenoj – jer demokracija nas sve pojedinačno uzima kao obične tovare, a ne mudrace ili božje izabranike (to je, uostalom, njena najveća kvaliteta) – u vjeri da su dva tovara uvijek mudrija od jednog.

Continue reading “SRĐ I OGNJIŠTARI”