Marin Bakić
Neobuzdana, kanibalska, pretpotopska vika.
– M. Krleža
Sigurno je kroz povijest mnogo puta izgovoreno: “Čovjek ne može pasti niže nego što je”, a opet se pokazuje da Čovjek i dalje pada sve niže i niže i niže. Zašto je tome tako? Koji su uzroci Čovjekove regresije i autodestrukcije? Teško da ja mogu odgovoriti na ta pitanja. Moj se doprinos humanizaciji društva za sada svodi samo na detekcije anomalija. U medicini postoji jedna formula: ako na organizmu postoji nekoliko anomalija, kažemo za njega da je ono defektno, ili, u najboljem slučaju, anomalno. Ali, ako je organizam krcat anomalijama, tada za njega kažemo daje nakazno (lat. monstra). Mislim daje odavno detektirano kako je ovaj društveno – ekonomsko -politički sistem natrpan anomalijama.
Krajem kolovoza i početkom rujna se održavalo nešto što je u samoj svojoj jezgri antihumano, a čemu sam prisustvovao. To je nešto tako prizemno, ružno, animalno i, kako bi rekao Krleža, kanibalsko, a govorim o karlovačkim Danima piva. Dani piva su odličan izvor profita za grad Karlovac. Ovaj anualni “festival piva” privlači na tisuće ljudi koji obilaze stotine štandova, ispijaju goleme količine piva. pune džepove izlagača koji potom krpaju gradski budžet svojim plaćanjem najamnine. Dakle, Dani piva se isplate-u to nema sumnje. No, gdje je onda problem? Problem je jednostavno u tomu što je taj “karlovački događaj godine” daleko ispod elementarnog civilizacijskog standarda jednog zaseoka, a kamoli jednog grada. Galoni alkohola, tone pečene svinjetine i govedine, puni šatori iz kojih trešte najnoviji hitovi iz bogatog opusa hrvatskog estradnog smeća kombinirani s najvjernijim reprezentima orijentalog folk-tehno hibrida uvezenog od naših prekodunavskih susjeda, kolone ruralnih posjetilaca već tradicionalno očajnog ponašanja i govora (koji su, ujedno, i najveći potrošači), pijane spodobe što se kući vračaju alkoholizirani do te mjere da se ruše, da povraćaju, da nerijetko napadaju fizički i verbalno slučajne prolaznike, da urlaju, da pjevaju pjesme davno poražene vojske, ali nanovo uskrsnule ideologije koja ponovno lagano ugiba (ili možda samo hibernira). Ma da napišem sto stranica o ovoj praktičnoj primjeni dehumanizacije, ne bih to mogao tako vjerno prikazati kao što je to učinio veliki Krleža u svojem Kraljevu. Kao što ona prosta svjetina na vašaru za Kraljevo nije uočila dva zombija među sobom zato što su u biti i sami svedeni na tu razinu pukog organizma, lišenog samog pojma o razumu i svijesti, na razinu svojevrsne živuće smrtnosti, tako ih ne bi prepoznala ni ta ista prosta svjetina sa desne obale Korane. No, jesu li svinje prljave zato što su takve po prirodi ili zato što obitavaju u takvim uvjetima? Može li netko istupiti iz te bezlične mase i postati homo sapiens u pravom smislu te riječi? I može li se pojam fukare jednom zauvijek iskorijeniti?
Naslućivao sam odgovor, a ubrzo je slijedila i potvrda istog. Naime, nedavno sam bio pozvan na neku svirku u jedan eminentan zagrebački elitni hotel. Gotovo konsternacija recepcionara mogla se očitati s njihovih lica kada sam, bradat i odjeven u košulju bivše vojske, ušao u predvorje centra hrvatske mondenosti, a u biti gangstera, prostitutki i snobova – skorojevića. Nije se puno ljudi skupilo na toj svirci. Nema veze, i ono što sam vidio dovoljno je za potvrdu teze da društvena elita, koja se diči svojom kulturom, materijalnim statusom i “životnim uspjehom”, stvara onu istu fukaru o kojoj sam upravo govorio. No, razlikuje li se ta elita od onih jadnika na glavnom karlovačkom godišnjem proštenju? Ti su ljudi kao kulturno uzdignuti? Ne. Snobovi. To su oni i ništa drugo. Ulazim u glavnu prostoriju gdje se nalazi plesni podij, stage, bar, te dvije, moram priznati, vrlo privlačne unajmljene plesačice – animatorice. Super-udobni dvosjedi, trosjedi i fotelje. Gazda, glavni elitist, javno je iskazao svoju “superiornu kulturu” i svoj “superioran odgoj” ne ugasivši muziku sa razglasa za vrijeme cijelog nastupa troje učenih glazbenika, umjetnika, koji su usprkos tomu pokazali zavidne sposobnosti glazbene improvizacije na udaraljka ma, odnosno na trombonu. Žalosna je i druga stvar koja je također produkt (čitaj anomalija) ovog sistema: pravi umjetnici moraju raditi za svojevrsnu crkavicu, u uvjetima nedostojnim njihovoj kvaliteti, a jedna Colonia zgrće suho zlato. Uglavnom, priznajem da ovaj primjer elitizma nije u potpunosti relevantan, jer postoje društvene elite koje su u biti uspješne, pristojno odgojene i koje sadrže barem osnovna znanja o kulturi. Međutim, te elite, sakrivene iza svoje uglađenosti produciraju fukaru i obratno. To su dva pola ove društvene kugle čija je unutrašnjost natopljena tolikom krvlju. Jedino uklanjanjem tih dviju polova možemo do istinske slobode Čovjeka, samim time i do toliko spominjanog svjetskog mira, odnosno egalitarnog društva.
Orwell je, pridodavajući svinjama ljudske karakteristike, u biti na taj način te iste svinje najviše uvrijedio. I imao je pravo. Čovjek može biti najveća pošast, najveća napast, najveća opasnost, ali u isto vrijeme Čovjek može biti najveća nada, jedini spas, vrhunski kreator. Čovjek je najveća vrijednost. Čovjek da bi postao homo sapiens mora se u prvom redu osloboditi društvenih determinizama, tih gulaga sopstvenog stvaralaštva, njegova razuma i njegove istinske sreće. Čovjek mora u ovom društvu zračiti nezadovoljstvom i prkosom da bi stvorio društvo u kojemu bi imao osjećaj sreće i koji bi ga uzdigao iznad današnjeg pukog organizma. Gnjev i prkos mislećeg Čovjeka danas moraju biti upereni prema toj fukari, bagaži, ljudskom smeću i zadnjem humanom talogu. On mora mrziti iz dna duše taj prosti puk, te homo erectuse, da bi baš ta bića koje toliko mrzi izvukao iz blata, iz puke baze ugljika. Homo sapiens mora fukaru uništiti, i to mu mora biti najveći zadatak, životni poziv, lajtmotiv. Sve se pošasti režu u korijenu, uklanjanjem uzroka. Kako se iskorijenila kuga? Uklanjanjem uzroka bolesti preventivnom akcijom (dizanjem higijenskih standarda na jedan viši nivo). Kako se može pobijediti terorizam? Uklanjanjem uzroka bolesti i preventivnom akcijom (uništiti temelje na kojima počiva ovaj antihumani poredak). Kako se može uništiti fukara? Uklanjanjem uzroka i preventivnom akcijom. Fukaru ipak netko stvara. Netko ipak ne da homo erectusima da evoluiraju u homo sapiense. Netko koči daljnji ljudski progres. Kome trebaju roboti? Kome treba većina kao puki objekt? Mislim da je odgovor odmah iza ugla, treba samo proviriti. Kada se sruši vladajuća klika, kada se Čovjek oslobodi onih koji mu koče evoluciju, tada će napokon nestati i terorizma i homo erectusa i fukare. To je humanistički sine qua non. Uspoređujući ta dva društvena života, elitnog i fukarskog, uvidio sam da, unatoč prividnoj potpunoj različitosti ta dva načina života, između njih nema nikakve suštinske razlike. Oba dva stila izviru iz ovog nemilosrdno ljudožderskog Hobbesovsko – Smithovskog sistema. Jedini način da Čovjek uistinu postane Čovjek jest da se pripadnici fukare osvijeste te samim time prestanu biti fukara, a zatim da se okrenu protiv onih koji su je činili fukarom. Ne možemo očekivati od gornje klase da uništi fukaru jer bi time išla protiv svog interesa. Fukara mora samu sebe uništiti. Kad se taj uvjet ispuni ni svinjama više neće biti sramota poprimiti ljudske karakteristike. Možda onda i Dani piva poprime civilizacijski karakter. Ovako…