Mladen Jakopović (mladen.jakopovic@mail.inet.hr)
Iako je to sastavni dio podsvijesti velikog broja ljudi, rijetkost je suprotstaviti koherentnu i racionalnu kritiku dominantnom stavu (barem što se službene retorike i konformističkog popuštanja tiče) da je “ideja braka, zacijelo najviši domet ljudskoga roda, jedini moralni način življenja, neizbježna posljedica svake iskrene ljubavi, u skladu sa zemaljskim i nebeskim zakonima”. Potonji su previsoko za moj domet, pa ću se ovdje baviti prvenstveno prozaičnim bračnim nizinama, kojima, uostalom, većina ljudi i putuje.
Može zvučati kao zlonamjerna kleveta, ali osjećajući potrebu da demistificiram tu “osnovnu društvenu ćeliju” (jezična dvosmislenost tu mi dopušta da se složim s crkvenjacima), napomenuo bih da brak kakav danas poznajemo ni u kojem slučaju nije s nama od početaka ljudske vrste (zapravo je povijesno novija pojava, što odmah poništava priprostu tezu o nekakvoj “prirodnosti” ove institucije).
Kada su određeni pojedinci postali bogatiji i izdigli se iznad ostalih članova grupe, uslijed trgovačke prepredenosti, a često i zahvaljujući osobitoj okrutnosti, ratnim uspjesima i si., željeli su se temeljito odvojiti od ostalih članova roda s kojima, uslijed razvoja proizvodnih snaga, više nisu trebali zajednički surađivati u proizvodnji, pa se rodovi počinju raspadati na manje proizvodno- potrošačke jedinice – više ili manje atomizirane porodice (stoga su bogatiji sada mogli isključivo svojim potomcima predati materijalne vrijednosti koje su stekli). Daljnjim raspadanjem prvobitne zajednice i ostali su postupno prihvatili takvu parcijalizaciju međuljudskih odnosa, monogamiju, privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i nasilno, ratoborno i kompetitivno klasno društvo.
Tako je “najplemenitija čovjekova tvorevina” zapravo rezultat posebnih ekonomskih interesa, koje brak i perpetuira; služi im i snažno ih podupire. On predstavlja svojevrsni savez protiv svijeta, “egotisme a deux” (egoizam u dvoje), bjesomučnu potragu za “rajem u bezosjećajnom svijetu” (Bob Black). Uloga Crkve i Države pritom je davanje “licence za kopulaciju”.
Seksualni moral itekako može biti nemoralan. Represivni tabui, oduvijek predstavljani kao obrana društvenosti, imaju teške posljedice. Bliski istok, možda najslavniji bastion čistoće, poznat je i po najstrašnijem zlostavljanju prvenstveno žena, pogotovo ako su se još ogriješile o društvene norme i patrijarhalni poredak. Seksualno nasilje i frustracija su sveprisutni, a iz njih pupaju i ostali oblici strukturalnog nasilja (autoritarne škole, organizirana religija, neuroze, mladenačka delinkvencija, destruktivnost i konzervativizam općenito). Međutim, to ne sprečava puritance (religijske,’’feminističke”) koji, proklinjući pornografiju npr., istovremeno dopuštaju oblik ljudskih odnosa koji, unatoč slatkorječivosti, neminovno počiva i na postojanju seksualnog tržišta, seksualne konkurencije i ostalih obilježja svojstvenih i našim četveronožnim srodnicima. Iz takvoga etičkog vidokruga stoga proizlazi da “životinjsko postaje ljudsko, a ljudsko postaje životinjsko”(Marx).
Dok se god na ljubav i nježnost bude gledalo kao na ograničeni resurs, ljudska će vrsta bez sumnje nastaviti gmizati ovdje gdje se sada nalazi. Istina je, nažalost, da neki ljudi nemaju dovoljno ljubavi ni za jednu osobu. Smatraju se vjerni jedni drugima, a puni nepovjerenja drhte pred mogućnosti da bi njihov partner mogao imati osjećaje i prema drugim ljudima. Osuđuju hipije za promiskuitet, a pale napalmom djecu po zemljama Trećeg svijeta ili ravnodušno prolaze pored beskućnika koji spavaju po gradskim klupicama, zaboravljeni i zanemareni kao i ostali latentni samoubojice. Između onih koji se ne srame iskazivati nježnost i onih koji to smatraju grijehom postoji granica koju određuju društvena shvaćanja uvjetovana socijalizacijom općenito, ali izgleda ponekad, bojim se, i “genetski induciranim” mentalitetom. Ipak, ne treba zaboraviti da je, kakav je već mogao biti u ono doba, primitivni “seksualni komunizam” najvjerojatnije bio prvobitno stanje čovječanstva.
Anarhopacifistička, vegetarijanska komuna pretpostavlja i znači “čovjeka s drukčijom i tankoćutnošću i sviješću: ljude koji bi govorili drukčijim jezikom, imali drukčije pokrete, slijedili drukčije poticaje; ljude koji su razvili nagonsku zapreku prema okrutnosti, brutalnosti, ružnoći. Takvo preoblikovanje instinkata pojmljivo je kao faktor društvene promjene samo ako zahvati društvenu podjelu rada, same proizvodne odnose. Njih bi oblikovali muškarci i žene koji su mirne savjesti humani, nježni, osjetilni, koji se više ne stide sami sebe jer, »znamen postignute slobode, to je ne stidjeti se više samog sebe« (Nietzsche)” (Herbert Marcuse, Kraj utopije; Esej o oslobođenju, Stvarnost, Zagreb, 149.str.).
U anarhokomunističkom društvu neće biti siročadi, jer “sve dok ljubav rađa život, nema napuštenoga, gladnoga djeteta ili gladnoga ljubavi” (Emma Goldman). Neće biti razloga ni potrebe za prostitucijom u bračnom, vanbračnom ili bilo kojem drugom smislu.
Racionalna, demokratska, zajednička proizvodnja i raspodjela zamijenit će divljaštvo kapitalističkog tržišta, državnu tiraniju i ekskluzivizam i rascjepkanost sadašnje nuklearne obitelji. Osamljivanje duhova izgubit će svoju institucionalnu osnovu.
Revolucionari, predstavnici nove osjetljivosti, borci protiv svakog iskorištavanja i tlačenja, da rad bude igra a “čovjek čovjeku svet” (Seneka), ne smiju ostati slijepi na oslobodilački potencijal slobodne ljubavi. Potrebna je spoznaja o međuzavisnosti ciljeva. Zapostavljanje cilja unazađuje sredstva; postoji jedinstvo odredišta i putovanja
Ljubav je zaista dijete slobode, a stvarna je ljubav nesebična i suosjećajna. Spremnošću na davanje više se i prima. Riječima Emme Goldman:
“Ljubav, najsnažniji i najdublji element u cijelome životu, glasnik nade, sreće, zanosa; ljubav, prkosnik svim zakonima, svim konvencijama; ljubav, najslobodniji, najmoćniji kovač ljudske sudbine; kako se može takva sila koja sve pokreće smatrati istoznačnom tom jadnom korovu što su ga država i Crkva zažele braku?”
www.altpr.org/aprl 4/ group_sex.html Communal ethics of eroticism, free love and the extended family www.iisg.nl/%7 Ewomhist/socandsex.html – Socialism & Sexuality
www.punkerslut.com/ sexualityessays.html napredni, slobodoumni eseji
www.violence.de – The Origins of Peace and Violence – Deprivation of Physical Affection as a Main Cause of Depression, Aggression and Drug Abuse
www.blockbonobofoundation.org – The Bonobo Way: Peace Through Pleasure
www.sexuality.org/polyamor.html – Polyamory Index
www.polyamorysociety. org
www.geocities.com/CapitolHill/1931/secJ6.html – What Methods of child rearing do anarchists advocate?
Wilhelm Reich: Sexual Revolution: Toward a Self- Governing Character Structure
W. Reich: Masovna psihologija fašizma (i u novijoj nakladi “Jesenski i Turka”)